Kraljevo – Između 15. i 20. oktobra 1941. godine Nemci su u Kraljevu u znak odmazde streljali 2.190 muškaraca, žena i dece, jer su četnici i partizani u zajedničkoj akciji ubili 14 vojnika i ranili 10 vojnika Vermahta.
O KRALJEVAČKOM OKTOBRU 1941.
Odmazda koju su Nemci izvršili od 15. do 20. oktobra 1941. godine je najtragičniji događaj u istoriji Kraljeva. Ne postoji reč kojom se može adekvatno izraziti strahota, surovost i tragičnost stradanja nevinih talaca prikupljanih i zatvaranih u lokomotivskoj hali Železničke radionice Kraljevo od 4. oktobra 1941. godine, zarad čudne nemačke matematičke formule izražene u kvoti: streljanje sto Srba za poginulog i pedeset za ranjenog Nemca. Vanredno stanje sa prekim sudom Nemci su u Kraljevu zaveli 15. oktobra, za gubitke pretrpljene toga dana – 14 mrtvih i 10 ranjenih, čime su pretnju izraženu u navedenoj formuli, najavljivanu i putem letaka, počeli da ostvaruju u krvavom piru ljudskog bezumlja.
O kraljevačkom oktobru napisano je dosta. Opevan je u pesmama i poemama, opisan u literaturi, tumačen u istoriografiji, prikazan na filmu, uvršćen u školski obrazovni program. Jednom rečju, prisutan je u svim sferama stvaralaštva, ali, nažalost, još uvek ne na pravi način – dovoljno istinit i verodostojan. Zašto?
Nemci nisu dozvoljavali širenje bilo kakvih informacija i pravljenje svetilišta na samom mestu zločina, zabranjujući stavljanje krstova i ukrašavanje grobova. Nedićeva vlast je u granicama svojih ovlašćenja i ogućnosti rešavala samo pitanje porodičnih prinadležnosti i pravno-imovinskih odnosa, ne baveći se istragom samog događaja. Pored svega toga, porodice i rodbina su uspeli da grobove bližnjih obeleže krstačama, imenom i prezimenom, da pripadajuće verske obrede obave u crkvi i prvi godišnji pomen 1942. godine uz odobrenje nemačkog majora Dimela, na groblju streljanih uz prisustvo sveštenika.
Odmah posle oslobođenja Kraljeva 29. novembra 1944. godine, brigu o taocima streljanim u oktobru 1941. godine i mestu zločina preuzima nova vlast i koristi ih prvenstveno u ideološke svrhe. Sve je osmišljeno za potrebe formiranja i učvršćivanja nove komunističke vlasti i veličanja uspeha NOB-a i revolucionarnog preobražaja. Žrtve – taoci su pali za ciljeve slobode i revolucije. Umesto utvrđivanja imena i prezimena svake žrtve, pojavljuje se uvećan, bezimeni broj streljanih. Verski obredi se potiskuju, a uvode novi, u kojima dominiraju društveno-politički radnici – političari. Mesto zločina je promenilo izgled. Umesto počupanih krstača posađene su topole, postavljani zajednički spomenici sa petokrakom, a crna boja kojom su štampani plakati za najavu godišnjih pomena, zamenjena je šarenim koloritom za najavu oktobarskih svečanosti, novokomponovane manifestacije osmišljene u duhu očuvanja bratstva i jedinstva. Nagrađeni projekat, na osnovu koga je spomen groblje dobilo današnji izgled, nije do kraja izveden, iako su za oktobarske svečanosti – enormno brojne goste, autore i učesnike programa, trošena značajna sredstva. Poslednji pokušaj, 2006. godine, da se mesto zločina – groblje, ogradi i da se izgradi kapela u kojoj bi bila ispisana imena svih žrtava i u kojoj bi potomci i posetioci mogli da odaju poštu, još uvek nije realizovan.
Zbog navedenih i mnogih drugih razloga, istina o streljanim taocima je nepotpuna i neprimerena. I danas je potrebno učiniti napor i ponovo se suočiti sa poznatim, kao i novim istorijskim činjenicama, analizirati mnoge detalje, dešavanja van i unutar grada, u toku trajanja blokade i napada ustaničkih snaga na Kraljevo 1941. godine, i tako ući u dublji nivo istorijske istine (priče), bliži i primereniji taocima – žrtvama nevino palim u nemačkoj odmazdi.
Iz Knjige KRALJEVAČKI OKTOBAR 1941. OPOMENA, Narodni muzej Kraljevo (2011), autori Dragan Drašković, Silvija Kreaković
Stavican zlocin..
И, после, 74. године.
Predpostavlja se da je tu bilo vise zrtava ali kada je pravljen spisak nase vlasti su uvazavale samo donete potvrde tadasnje nemacke vlasti. Bilo je tu dece, ljudi bez naslednika, ljudi kojima su pomrli naslednici… kako god mi, potomci, koji smo imali te sacuvane potvrde, sacuvali smo streljane od zaborava. Tuzno, veoma tuzno za ljude koji to nisu imali i umrli vise puta uzalud..!