Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Badnji dan.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Badnji dan i pripremaju se za najradosniji hrišćanski praznik rođenje Hristovo – Božić. Badnji dan je i poslednji dan četrdesetodnevnog Božićnog posta.
Najviše narodnih običaja u Srbiji vezuje se za Badnji dan i Božić kojima se dočarava događaj Rođenja Isusa Hrista u Vitlajemu.
Na današnji dan vrše se sve pripreme da bi se proslavilo Hrostovo rođenje. Od ranog jutra, pre izlaska sunca odlazi se u šumu da se odseče Badnjak. U tu seču odlazi muški član porodice. Badnjak se obavezno seče u rukavicama, posipa se žitom, odnosno daruje se, prinosi mu se žrtva. Onaj ko seče Badnjak skida kapu, prekrsti se, okrene se ka istoku, čestita Badnjaku Badnje jutro i pristupi sečenju. Odsečeni Badnjak prislanja se uz kuću i ostaje tu do večeri, kada se zajedno sa slamom unosi u kuću.
Te večeri svi treba da budu veseli, „kao da dolazi najdraži gost”, a uneti badnjak nalaže se na vatru i sa njim žar se „džara”. Za Badnje veče priprema se i bogata posna trpeza i prema njenim rečima, treba izneti svu hranu, kako bi se prinela žrtva Božanstvu, u cilju da naredna godina bude još plodonosnija. Na Božić se rano ustaje, pre sunca. Čestita se i obavezno se vrši omršaj. Posle četrdeset posnih dana, to je prvi mrsni dan. Ljudi se mrse pečenicom, koja je najčešće prase. Važna ličnost u proslavi Božića je i položajnik. U prepodnevnim satima položajnik dolazi u kuću, a to može biti srodnik ili bliski prijatelj, mlađi, od koga se očekuje da u kuću unese radost i veselje. Cilj Božićnog običaja je da okupi celu porodicu. Mesi se česnica. U nju se stavlja novčić i razni simboli vezani za ratarstvo, pčelarstvo, stočarstvo. Ko od ukućana nađe neki simbola, veruje se da će u tom poslu biti najuspešniji. Lomljenje česnice predstavlja simbol i žrtvu u žitu, a samim tim predstavlja i okupljanje čitave porodice.
Mir Boziji i Hristos se rodi +++