Srpska pravoslavna crkva i vernici danas proslavljaju Blagovesti i veliku subotu.
Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja praznik Blagovesti, u pomen na događaj kada je Arhanđeo Gavrilo javio Prečistoj Devici Mariji da će roditi sina kojem će dati ime Isus.
Pola godine pošto je prvosvešteniku Zahariji projavio da će u dubokoj starosti dobiti sina koji će biti Gospodnji Preteča (Sveti Jovan Krstitelj), Arhanđeo Gavrilo javio se Prečistoj Devici Mariji u Nazaretu, pozdravivši je rečima: „Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama! „Začuđenoj i uplašenoj Devici Mariji Arhanđeo objašnjava neobičan pozdrav: „Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina i nadenućeš mu ime Isus. On će biti veliki i nazvaće se Sin Višnjega i daće mu Gospod Bog presto Davida, oca Njegovog. I carevaće nad domom Jakovljevim vavijek i carstvu Njegovom neće biti kraja“.
Na Marijino pitanje kako će to biti kada ona ne zna za muža, Arhanđeo Gavrilo odgovara: „Duh Sveti doći će na tebe i sila Višnjega osjeniće te. Zato i ono što će se roditi biće sveto i nazvaće se Sin Božiji“.
Blagovesti spadaju u red Bogorodičnih praznika, u crkvenom kalendaru je označen crvenim slovom i nepokretan je.Srpska pravoslavna crkva danas obeležava i Veliku subotu, dan kada je Isus Hristos pogreben i kada je sišao u podzemni svet – Ad i dušama umrlih doneo Jevanđelje.
Hristos je to učinio, jer je on mesija i izbavitelj celokupnog ljudskog roda, a ne samo svojih savremenika.
Veliku subotu, drugi dan hrišćanske žalosti, obeležavaju pravoslavna crkva i vernici. Taj dan Hristos je proveo u Hadu, pa se obeležava u molitvi i tišini. Po završenoj Liturgiji jede se hleb i voda (suhojedenje). Na taj poslednji dan Nedelje stradanja i smrti vernici celivaju plaštanicu na Hristovom grobu koja se na Veliki petak svečano iznosi pred pravoslavne oltare i krajem dana u subotu, pred slavlje Vaskrsenja, uz poseban ritual ophoda oko crkve unosi u oltar.
Najrašireniji naziv za dan uoči Uskrsa je velika subota, strašna subota, zavalita subota ili dugačka subota. Svi ovi nazivi opominju na duge Hristove muka na raspeću i upućuju ljude da treba da učine kakvo dobro ili milosrdno delo. Pripoveda se da su sva jaja pocrvenela u trenutku kada je Isus vaskrsnuo iz groba, i zato ih valja bojiti u crveno.
Velika subota je dan uoči Vaskrsa u kome se završavaju poslovi neophodni za doček velikog praznika. Sprema se i čisti kuća.Ponoćnom Vaskršnjom liturgijom završavaju se dani žalosti i počinje praznik Vaskrsenja. Sveštenici u pravoslavnim hramovima se u znak vaskršnje radosti i pobede nad smrću presvlače u svete odežde i u osvetljenoj crkvi čitaju Jevanđelje o radosnoj vesti anđela.
Početak vaskršnjeg slavlja oglašava se zvonima na pravoslavnim hramovima koja prvi put zvone posle dana žalosti kada se, umesto liturgija, služe carski časovi, a bogosluženja najavljuju drvenim klepalima.
Narod u hramovima odgovara molitvom na horsko pojanje anđela i sa upaljenim voštanicama iščekuje Vaskrsenje, najradosniji praznik pobede života nad smrću koji je osnova hrišćanske vere.
Ovaj obred se poštuje u svim pravoslavnim hramovima, a u Jerusalimu se sva događanja vezuju za crkvu Groba Hristovog, gde vernici svake godine na Veliku subotu prisustvuju čudotvornoj pojavi „blagodatnog ognja“.
U hramu Svetog Groba u Svetoj zemlji već vekovima jerusalimski patrijarh uznosi ugašeno kandilo koje se samo pali i taj oganj prenosi na sveće okupljenih vernika, a oni dalje svojim bližnjima i u svoje hramove.
Danas je i poslednji dan velikog posta.