Kraljevo – Od 730 zaposlenih za socijalni program Vlade Srbije iz novembra ove godine, izjasnilo se čak 426 radnika
Od ukupno 730 zaposlenih u kraljevačkoj Fabrici vagona (FVK), za socijalni program koji je ponudila država po uredbi Vlade Srbije o socijalno-ekonomskom zbrinjavanju zaposlenih u preduzećima u restrukturiranju iz novembra ove godine, izjasnilo se čak 426 radnika! Iako je izjašnjavanje radnika o tome da li bi prihvatili socijalni program – otpremnine u visini deset bruto plata, ili 200 evra u dinarskoj protivvrednosti po godini radnog staža, bilo informativnog i neobavezujućeg karaktera, vagondžije su spisak poslale u Ministarstvo privrede nadajući se da će imati isiti tretman kao radnici kruševačkog „14. oktobra“ ili IMT…
– Ove brojke nisu iznenađujuće jer su radnici umorni od višedecenijske besposlice, besparice, štrajkova i lažnih obećanja. Ostala im je još ta poslednja nada, da će ih država socijalno i ekonomski zbrinuti. A kada će stići odgovor od Ministarstva privrede, to Vladinom uredbom nije precizirano, pa nam ostaje da čekamo – kaže Momčilo Vilotijević, predsednik fabričkog odbora Industrijskog sindikata FVK.
Kao najstarija fabrika u gradu na Ibru, Fabrika vagona je sa oko 5.000 radnika do početka devedesetih godina bila simbol jugoslovenske vagonogradnje. Hronologija propadanja FVK, međutim, ne razlikuje se od mnogobrojnih sličnih slučajeva širom Srbije. Spas kraljevačkim vagondžijama mogla je da pruži privatizacija 2006. kada ih je za 220.000 evra kupila ukrajinska kompanija „Azov impeks“ iz Donjecka. Samo četiri godine kasnije, zbog nepoštovanja kupoprodajnog ugovora, privatizacija je poništena, a fabrika, do eventualne nove prodaje, vraćena na staranje državi. U međuvremenu, FVK je sa 5.000, spala na svega 730 zaposlenih, kojima se duguju čak 24 plate. Potresan besparicom, blokadom računa i štrajkovima, FVK je, međutim, nastavio da životari, a sporadični solidni izvozni poslovi nisu imali dugoročnog efekta, niti su doneli finansijsku konsolidaciju.
– Posle dve decenije tavorenja i loše privatizacije, fabrika je i dalje u tranzicionom tunelu – naglašava Vilotijević. – Neizvesno je i hoće li se javiti novi kupac ili ozbiljan strateški partner. Priča se da je bilo interesovanja, ali, bar zasad, ništa više od toga.
Posldnju kakvu-takvu crkavicu radnici Fabrike vagona dobili su u prvoj polovini ove godine, i to za avgust 2012.
– Radnici su u katastrofalnoj finansijskoj situaciji, prete im isključenjem struje i prinudnom naplatom nagomilanih dugova, nemaju overene zdravstvene knjižice, ni povezan radni staž – kaže Vilotijević.
G. Ćirović/Novosti
Posto smo danas svedoci da neki mediji javljaju o promeni stava drzave o soc. programu, izgleda da smo se dzabe izjasnjavali (kazu nema 200E po godini staza, vec 100E). Dobro pitanje za g Vilotijevica bi bilo, zasto su postojale samo 4 opcije na anketnom listicu, a svaka je znacila prekid radnog odnosa. Za gasenje fabrike Vilotijevic se zalaze vec godinama, kalkulise i licitira sa viskom radnika, sto niti jedan sindikat ne radi. Zasto peta tacka nije bila zelja radnika da ostanu, rade i zaradjuju u fabrici? U ostalom, anketa je bila neobavezujuca i informativna, i njenim rezultatima ne bi trebalo da se dize tenzija i prizeljkuje stecaj.