Na međunarodni dan dečje književnosti, predstavljamo knjigu “OLIMPIJSKI SAN” SILVIJE OTAŠEVIĆ
Knjiga Olimpijski san Silvije Otašević, objavljena uz podršku Olimpijskog komiteta Srbije, namenjena je tinejdžerima koji sanjaju velike snove, ne samo u sportu već i u nauci, umetnosti, drugarstvu, ljubavi…, a najveći žiri, žiri sastavljen od stotinu osnovaca proglasio je za najbolju i krajem prošle godine dodelio joj nagradu Dositejevo pero.
Ova knjiga, ne govori samo o odlasku na najvažnije takmičenje na planeti, već i o potrebi da se zaštite slabiji, o generacijskom prijateljstvu, školi za supertalente, skolskim keceljama, … i jednom Marku koji ima najčvršći zagrljaj i crne oči kao junaci japanskih manga stripova.
Sanjajući o odlasku na Olimpijske igre u Japan 2020. godine, glavna junakinja na specifičan način proživljava odnos s roditeljima, drugarima, bakom, sestrom, sestrino zaljubljivanje, gubljenje ranca u koji je ušivena amajlija – autogram njenog idola Misi Frenklin ali i zatvaranje svih bazena u gradu 11 dana pre najvažnijeg takmičenja i suočavanja sa ljutom protivnicom Danielom O. koja uz sve, podseća na Selenu Gomez.
Napisana je u želji da pokaže optimizam, snagu, ljubav i odlučnost i poruči da se prepreke prevazilaze čvrstom verom u sebe.
„Sport kao temelj duha moja je omiljena knjiga. Biografiju Dzonija Vajsmilera znam napamet. Nejgov put od Međe, u centralnom Banatu do Staze slavnih u Holivudu preko pet zlatnih olimpijskih medalja u plivanju i bronzane u vaterpolu mi uvek uliva nadu. Kada mi sve lađe potonu, kada mi kažu da budem relana, da je moj idol Misi sve mogla jer je rođena u Kaliforniji, a ja ovde, setim se Velikog Džonija, mog omiljenog Tarzana“, kaže glavna junakinja.
Kjnjiga je inspirisana pričom roditelja Majkla Felpsa i razlozima zašto su Majkla upisali baš na plivanje. Napisana je i u nameri da svakom detetu šapne da na stvari gleda drugačijim očima, da svoje „mane“ vidi kao tajno oružje a ne kao prepreku. Da ima na umu ono što je rekao najbolji igrač hokeja svih vremena Vejn Grecki – “da je poraz zagarantovan samo onda kada ne probaš”.
„Olimpijski san“ objavila je Pčelica iz Čačka uz podršku Olimpijskog komiteta Srbije. A reči ohrabrenja, namenjene deci da ne odustaju od svojih ciljeva, napisali su sportisti kojima se nekada divila cela nacija. Knjigu su podržali i Milorad Čavić, Nađa Higl, Davor Štefanek, Tijana Bogdanović.
Knjizi Olimpijski san krajem godine pripala je nagrada 20-to jubilarno “Dositejevo pero”. Najveći i najiskeniji žiri sastavljen od stotinu beogradskih đaka proglasio je za najbolju objavljenu knjigu u prethodnoj godini, u kategoriji za starije osnovce. Pred njima je bilo 47 naslova prispelih na konkurs Dečje kritike a koje su tokom drugog polugodišta morali da pročitaju i ocene.
Među nagradjenim bile su i knjige „Nemanjići, dva orla“ Vladimira Kecmanovića i Dejana Stojiljkovića, i poslednje naspisana knjiga Raše Popova „Ovčarsko-kablarska bajka“, kao i knjiga „Na bregu kuća mala“ Gradimira Stojkovića, pisca čije su knjige Hajduk u Beogradu …. citale generacije. Prvu nagradu za mlađi uzrast dobio je Slobodan Stanišić za priču o Hajduk Veljku.
Silvija Otašević dobila je prvu nagradu i za knjigu „Plurkini musketari“. Napisala je i modenu bajku Gradić pufnastog sunca u želji da deci pomogne da pobede strah od mraka.
Pre preseljenja u SAD bila je najmlađi novinar saradnik najtiraženijeg časopisa za tinejdžere „Ćao“ u SFRJ, kao i jedan od nosilaca projekta Filing urban u magazinu „Vreme zabave“. Pisala je i za „8“ nedeljnik koji je izdavala „Borba“, a među najvažnijim intervjuima koje je uradila bio je onaj sa Filom Filipovićem posle njegove pobede na Venecijanskom bijenalu, velikim umetnikom od koga je u mladosti učila i Marina Abramović. Dobitnik je Dositejevog pera i Zlatne značke Kulturno prosvetne zajednice za nesebičan, predan i dugotrajan i stvaralački doprinos u širenju kulture.