Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Badnji dan i pripremaju se za najradosniji hrišćanski praznik rođenje Hristovo – Božić. Badnji dan je i poslednji dan četrdesetodnevnog Božićnog posta.
Najviše narodnih običaja u Srbiji vezuje se za Badnji dan i Božić kojima se dočarava događaj Rođenja Isusa Hrista u Vitlajemu.
Etnolog Narodnog muzeja u Čačku Snežana Šaponjić-Ašanin, rekla je da se na današnji dan vrše sve pripreme da bi se proslavilo Hrostovo rođenje.
“Od ranog jutra, pre izlaska sunca odlazi se u šumu da se odseče Badnjak. U tu seču odlazi muški član porodice”, kaže Šaponjić-Ašanin.
Ona je naglasila da u novije vreme dede vode unuke, kako bi ih naučili običaju i da bi se sama deca radovala.
“Badnjak se obavezno seče u rukavicama, posipa se žitom, odnosno daruje se, prinosi mu se žrtva. Onaj ko seče Badnjak skida kapu, prekrsti se, okrene se ka istoku, čestita Badnjaku Badnje jutro i pristupi sečenju”, objašnjava ona.
Šaponjić-Ašanin je istakla da je seču najbolje obaviti u tri zamaha, a ukoli neuspe više se neseče, već se kida uvrtanjem, pa se taj deo naziva brada.
Prvi iver obično se nosi kući i stavlja se pod karlice, kako bi mlačnih proizvoda bilo više. Odsečeni Badnjak prislanja se uz kuću i ostaje tu do večeri, kada se zajedno sa slamom unosi u kuću.
Te večeri svi treba da budu veseli, “kao da dolazi najdraži gost”, a uneti badnjak nalaže se na vatru i sa njim žar se “džara”.
Za Badnje veče priprema se i bogata posna trpeza i prema njenim rečima, treba izneti svu hranu, kako bi se prinela žrtva Božanstvu, u cilju da naredna godina bude još plodonosnija.
“Na Božić se rano ustaje, pre sunca. Čestita se i obavezno se vrši omršaj. Posle četrdeset posnih dana, to je prvi mrsni dan”, rekla je Šaponjić-Ašanin.
Ljudi se mrse pečenicom, koja je najčešće prase, a u nekom mestima je i jagnje, ćurka ili kokoška.
Važna ličnost u proslavi Božića je i položajnik. U prepodnevnim satima položajnik dolazi u kuću, a to može biti srodnik ili bliski prijatelj, mlađi, od koga se očekuje da u kuću unese radost i veselje.
“Cilj Božićnog običaja je da okupi celu porodicu. Mesi se česnica, koja se zakuvava u ranim jutarnjim satima, od nenačete tzv. jakobne vode”, rekla je Snežana Šaponjić-Ašanin.
U nju se stavlja novčić i razni simboli vezani za ratarstvo, pčelarstvo, stočarstvo… Ko od ukućana nađe neki simbola, veruje se da će u tom poslu biti najuspešniji.
“Lomljenje česnice predstavlja simbol i žrtvu u žitu, a samim tim predstavlja i okupljanje čitave porodice”, naglasila je Šaponjić-Ašanin.
izvor: Glas zapadne Srbije
imamo mi lepe obicaje a koliko se postuju to je vec ?/??