17 C
Kraljevo
sreda 27.03.2024.
- marketing -
- marketing -
NaslovnaDruštvoPISMO IZ AMERIKE: “ŽIVOT U ČIKAGU NA -30`C”

Poslednje vesti

PISMO IZ AMERIKE: “ŽIVOT U ČIKAGU NA -30`C”
P

- marketing -

Iz Čikaga piše Kraljevčanka Ružica – Ruška Rakočević


Hvala na pitanju, draga Saša!

Lepo je od tebe što  misliš na mene, ovamo, daleko, u tuđini i samu među nepoznatim ljudima.

Malo se šalim, ali suštinski jeste tako.  Nije to isto kao tamo, pa imaš nekog koga dobro znaš, odavno, oduvek, pa imaš da probereš koga imaš. Ovde si sam i zavisiš od mase nepoznatih ljudi, koje nešto kao poznaješ. Nije to isto.

Čikago zaleđeno Miligensko jezero Ruška 01022018

Jeste, ja sam dobro, i jeste hladno i do -30, -35, -38`C, ali nije to neizdrživo. Imali smo mi u Srbiji ranije takve zime.

Ovde i ta, tako niska temperatura nije ista i tako strašna kao kad je u Kraljevu -30`C. Nekako je tamo još hladnije, oštrije, surovije… Ovde je nekako sve blaže i svilenije… Pa su valjda i ljudi takvi. Država ih neguje.

Ljudi ovde nisu navikli da trpe nešto što se ne mora,  pa oni ne idu na posao kada je -30`C. Njima država to odobrava jer se smatra da građani ne treba da se maltretiraju u neuslovima. Tako, da moram da priznam da meni ovo nije ništa strašnije nego što sam imala tamo u Srbiji.

Znaš, ono kada se naš Ibar zaledi? A sećaš se da su nam roditelji pričali da se nekada i preko zaleđenog Ibra prelazilo. Meni su nekada roditelji pričali da su čak i volujska kola prelazila preko zaleđenog Ibra. I slinčuge su se vozile. Zbog toga su me posebno upozoravali da se slučajno ne prevarim i sa drugom decom odem na klizanje po tom ledu. To je zima. Kad puca drvo i kamen, što bi rekla moja majka. Toga sam se sinoć setila kada sam  videla zaleđenu reku koja prolazi kroz grad.

Čikago na -30 1

Doduše, živim u centru grada, pa je i toplije  nego izvan i po okolnim periferijama. Zato je sve jednostavnije i sa čekanjem prevoza koji stiže tačno u minut, tako da nisam izložena dugom stajanju napolju u ovim ovakvim vremenskim uslovima. Ovde autobusi staju na svako ćoše, svake ulice, ali stvarno, nije onaj naš vic.

Zbog ove hladnoće imali smo upozorenja svih vrsta, svuda i na svakom mestu.  Da se utoplimo, da se čuvamo… Pre dva dana na poslu smo se izpozdravljali pošto se neće raditi dva dana jer nailazi ovaj „strašan talas hladnoće“, pa onda kao „polarni talas”, pa hladnije nego na Antartiku… itd.

Tim povodom, poželesmo svi međusobno svima da se čuvamo, da budemo dobro, da ne izlazimo, da budemo zdravi, da se pazimo, da se ne izlažemo opasnosti, da se ne ugrožavamo, da pazimo na sebe… itd.

Pravo da ti kažem, ovo je za naše uslove sve prilično normalno, jer mi bismo rekli: „Sta, obuj se, obuci se i `ajde na posao, nema tu trte vrte, mora da se radi“! Zato je meni ovo sve  baš prijalo i nekako se osećaš čuvano kao da svi ti nepoznati ljudi misle baš na tebe. Taj osećaj zajedništva prija svakom, jer se sa njima zajedno u „nekoj nevolji“ osećaš zaklonjeno.  

A onda dođem uveče, a na vratima me čeka kucano obaveštenje od uprave zgrade da je temperatura izuzetno niska, da u stanu ostavim uključeno grejanje, da po potrebi povećavam temperaturu, da se toplije oblačim, da ne izlazim napolje bez preke potrebe, da pijemo čajeve, da uzmem jos jedno ćebe ili jorgan po potrebi, što me je podsetilo kao da čujem mamu kada mi kaže “pokrij se dobro!”

U upozorenju dalje stoji da oni koji su sami da se javljaju prijateljima da su dobro, da zovemo druge i pitamo da li su dobro… i još mnogo drugih uputstava i podsećanja šta i kako treba da uradim za sebe pri ovim niskim temperaturama.

Čikago na -30

I naravno puno raznih brojeva i informacija raznih službi na koje možemo da se javimo ako nam zatreba ovo ili ono….! I da, naravno, tipično za amerikance, da nas sve to razgali i ne optereti, stoji i sličica eskima, pingvina, polarnog belog mede… itd.

DSZ (Društvena samozaštita) i ONO (Opšte narododna odbrana) ovde funkcioniše na veliko i mogu ti reći da prija! A mi ono naše zatresmo.

Znaš šta Saša, bez obzira što mi sve to na neki način plaćamo kroz razne vidove, ali bar znaš da ti nije zakinuo i pokrao pare, a da ti ništa nije dao za uzvrat. Eto, kao samo toliko, a tako mnogo znači. I to je suštinska razlika između ovde i tamo.

Nisam ti ja, draaaaga, nikakva maza, ja sam samo veoma tanana, a život sam živela u neopravdano teškim i surovim uslovima. Zato sam ja navikla da trpim i da se prilagodim do neizdržljivosti. A onda moram da se požalim nekom odgovornom za to, i tada najčešće puca i ceo taj sistem. Zato stalno govorim ljudima da ne greše dušu o mene, jer neće za njih da bude dobro.

Evo, sada sam ušla u kuću, danas je vec otoplilo, pa je čak nas petoro bilo u autobusu. A sinoć sam bila samo ja u celom duplom autobusu. Samo ja jedna, ha ha… Samo ja kroz ceo grad! Cirkus! Nigde duž celog putovanja nije bilo ni jednog novog putnika, autobus nije stajao ni na jednoj od dvadesetak gradskih stanica. Kažem ja onom vozacu, vi ste moj lični taxi, a on se smeje! Ceo bus je moj, ha ha!

Čikago gradski autobus

Sada, ušuškana pijem čaj, slušam muziku i idem da čitam tvoju lekturu i da ti proberem i pošaljem novi tekst.
Ljubim te i puno pozdrava tebi i svima u čije ime si mi pisala!

Tvoja Ruška

autor teksta i fotografija: Ružica-Ruška Rakočević

- Marketing -
- marketing -

Poslednje vesti

- marketing -

Popularno

- marketing -